U ponedjeljak smo bili na pregledu kod pedijatrice i uslijedio mi je mali šok, Leonić je u dva mjeseca (od drugog do četvrtog mjeseca) dobio samo 600g i sada ima 5kg i 600g. Odmah sam upitala pedijatricu ako je on gladan, jer mi majčinski instinkt u zadnja dva dana govori kao da je. I ispostavilo se da je, fali mu još hrane, što bi dakle valjda značilo da sam počela gubiti mlijeko ili se ne stvara dovoljno koliko bi njemu trebalo sada kada je malo veći. Kada planiraš dojiti do godine dana ovo doista nije lako čuti i tužan si, ali najbitnije mi je da je on dobro. Tako da sam po savjetu pedijatrice odlučila da ću mu davati dodatno dohranu pa ćemo vidjeti kako će to sve dalje ići. Pomisao da je gladan, i da je on bio gladan mi automatski zasuzi oči. ☹ Ali i pomisao da se odvoji od cice tako rano mi razara srce.

Do sada nisam uopće morala brinuti oko toga, jednostavno je dobivao dovoljno na težini i smatrala sam da smo uspostavili ritam i da će to tako biti i dalje. Teško mi je pomisliti da će se odvojiti od mojih prsa, već sad, tako da ću dati sve od sebe da što duže potraje hranjenje majčinim mlijekom, makar ovako u kombinaciji s dohranom.

Uf teško mi je jer to nisam prepoznala, on je zadnjih par tjedana bio malo nervozniji i budio mi se često. Pred jutro se dizao svakih sat vremena, bio mi je stalno na prsima i čitaš sve te članke, slušaš druga iskustva i povežeš to s tim da ga možda muče zubići ili je u nekoj fazi. Onda mu kupiš gel za zubiće, nabaviš sve potrebno i misliš da mu s tim olakšavaš. Sigurna si da nije gladan, čitala si o zelenoj kakici i da je to pokazatelj da je gladan, on ima normalnu kakicu i popišane pelene. Nekako ne pomišljaš da je on možda gladan. Nisam imala priliku da se izdojim jer je on stalno papao, a nije bilo ni potrebe jer je stalno sa mnom. Sve dok nismo išli prošlu subotu na jedan rođendan i htijela sam mu pustiti izdojenog mlijeka da mogu biti makar 3 sata tamo. Međutim nisam nikako uspijevala izdojiti dovoljno i tu se počela javljati sumnja da ja nemam dovoljno mlijeka. Prsa mi više nisu bila onako puna, što sam iz razgovora s drugima opet shvatila da je ok, jer prsa kasnije više nisu onako puna kao na početku.

Kako sam znala da za dva dana idemo kod pedijatrice opustila sam se i znala sam da će ona znati što dalje napraviti. Tako da koliko god mi je to bilo iznenađenje, nekako je u meni mali glasić govorio i znao što nas čeka.

Prvi dan sam plakala, evo sad kad sam to napisala opet sam zaplakala. U jednu ruku se osjećaš ko da si podbacio, a u drugu si ponosan na sebe. Znam da je i 4 mjeseca na mom mlijeku super, i moram na tome biti zahvalna. Nadam se da ćemo uspijeti makar do 6 mjeseca ovako u kombinaciji dojenje/bočica, ja ću dat svoj maksimum, kao što mi sve mamice uvijek i dajemo, pa ćemo vidjeti! Možda uspijemo dogurati i do godinu dana!

Leon je noćas prvi put odbacio sisu, nije htio jesti iz nje, već je skužio kako iz bočice lakše ide, tako da sam se onda izdojila. Srećom već u sljedećem podoju je htio jesti iz prsa. Dakle uvijek mu prvo dam prsa, a nakon toga bočicu. Kako bi znala koliko otprilike pojede iz prsa išla sam se izdojiti nakon 3 sata što je jeo, i iz obje cice sam jedva navukla 35 ml. ☹

Uf… totalno nova dimenzija. Stvarno je najlakše dojiti, uvijek imaš hranu sa sobom. Sad su to prave pripreme, mjerice dohrane, prokuhana voda, bočice, hlađenje, provjeravanje da li je na dobroj temperaturi… Kad zaplače mu odmah dam prsa, tako da Filip priprema bočicu i u početku smo prvo prokuhavali pa hladili i Leon bi već završio s papanjem iz cica, a bočica ne bi bila spremna, pa je bio plač, pa bi ja požurivala Filipa, koji nije mogao brže nego što radi haha. Ali evo u 4 dana smo se već ispraksirali tako da prije spavanja prokuhamo vodu i stavimo je u termosicu, pa je bočica odmah spremna.

I tako smo se mi od jednom našli na nepoznatom teritoriju. Svaka riječ ohrabrenja dobro će mi doći! I Filipu isto ?, sad je i on u noćnoj akciji u pripremi bočice!

A Leon… Leon je tako zadovoljan i sretan, u par dana je napredovao, vidi se koliko mu je falilo to dodatno mlijeko. Nije nervozan, nana preko dana i preko noći je puno bolje. Sad smo na 3 sata razmaka! Hoće se vozati u kolicima, ne traži nosanje, puno se igra, a pelena… ojme meni, povlačim ono iz prethodnog blog posta da mi miriše njegova kakica hahaha, oooo sada jede za oči! ?? Šta nam je danas priredio hahahhaa… samo ću reći zažbukan je bio! ? Pa si vi zamišljajte ili bolje nemojte!

Do sljedećeg puta!

Malo zbunjena, zabrinuta ali i dalje vesela sweet mama Slađana!