Kako smo se zaputili na Karibe s dvoje male djece?

Kad smo prijateljima i obitelji rekli da idemo na Karibe postojale su dvije vrste reakcije, jedna – vi niste normalni – i druga – ajme supeeeer!! Mi smo obraćali pozornost samo na drugu reakciju i u biti nismo previše razmišljali, znali smo da ćemo ići i da će sve biti dobro!

I prije no što smo imali djecu znali smo da želimo putovati i da ćemo jednog dana voditi i djecu  svuda po svijetu s nama i doista nam je želja upoznati sve kulture i običaje. Dok su nam djeca ovako mala ipak se odlučujemo za lokacije gdje se možemo koliko toliko i odmoriti, s više izležavanja a manje izleta te stalno imati dostupnu hranu.

Tako da istraživanje Dominikanske Republike uzduž i popreko sada nije bilo moguće, odnosno mi to nismo htjeli. Odlučili smo se za all-inclusive resort i to je bio najbolji mogući potez!

Za ovo putovanje bili su zainteresirani i naši prijatelji, koji isto imaju dvoje male djece i to je još jedan savjet koji bi svima dala – putovanje s prijateljima s djecom slične dobi kao i vaša znači da ćete se zbilja moći i odmoriti i zabaviti.

Leon je tako imao prijateljicu Linu s kojom se mogao igrati, a Lena prijatelja Elia s kojim je mogla podijeliti virozu, haha… o tome malo kasnije. 🙂

Pripreme za put su bile najveća tlaka, ali lakše ti je kad znaš da ćeš za par dana uživati i odmarati. Ajde barem smo išli u tople krajeve pa roba zauzima jako malo mjesta. Uzela sam dovoljno kombinacija robe za 10 dana, da svega imamo dovoljno. I što da vam kažem, pola kufera su bile pelene, vlažne maramice i hrana za Lenu. S obzirom da smo imali dva kufera, hranu za Lenu sam stavila u oba jer nikad ne znaš ako će se kufer izgubiti. Od lijekova smo uzeli čepiće za temperaturu, kapi, lekadol i brufen. Također toplomjer i nosiboo za usisavanje nosića. Uglavnom trebali smo puno više toga uzeti, smijali smo se prijateljici koja je nosila cijelu ljekarnu, a na kraju smo sve njeno i koristili!  Ona je uzela i probiotike i ugljen i svašta nešto… Možda je jedan od razloga zašto smo bili tako opušteni upravo to što je s nama išla ona koja je bila spremna na sve!

Bilo bi super da ljekarne nude neki putni paket lijekova!

Ono što sam zaključila da vas najviše zanima je sam put i kako smo to preživjeli. Putovali smo s AirFrance iz Venecije do Pariza i onda devet sati leta do Punta Cane. Kad zbrojimo dolazak do aerodroma, čekanje na aerodromima pa sve do dolaska u hotel prošlo je preko 20 sati i znate šta, prošlo je bolje od očekivanog. Leon ima 3 godine i on je uživao u avionu, pogledao je puno crtića i guštao u neograničenom vremenu pred ekranom. Lena je tad imala 10 mjeseci i let za tamo je bio dnevni pa je njoj bilo malo teže. Spavala je pola puta, a drugu polovicu je htjela istraživati i najradije propuzati cijeli avion, što nije bilo moguće. Ne znam što drugo reći, nego izdrži se sve. Malo sam šetala s njom, papala je, igrala se s ambalažom koju god smo dobili u avionu, plastične boce, pojas za vezanje… sa svime samo ne s njenom igračkom, naravno.  Cijena leta za nas četvoro je bila 15000 kn, čak smo i za Lenu morali platiti 200 eura da bi nam sjedila u krilu.

Dobila sam puno pitanja o našem putovanju, između kojih vas je i zanimalo što je Lena jela u avionu i kako smo se pripremili za to. Vjerujem da znate da je u avion dopušteno nositi hranu za djecu (jer nitko ne želi gladnu i nervoznu djecu). Tako da sam ja napravila brzinsku pitu sa špinatom, jedan dio bez soli za Lenu i drugi dio posoljen za nas ostale. Uzela sam i neke grickalice i dovoljno mjerica Ad-a za Lenu. Vodu za bočicu naravno isto možete nositi, tako da smo sve imali sa sobom. Pojela je i kruhić koji sam ja dobila u avionu. Možete uzeti npr. jogurtiće, kašice, one sokiće za bebe. I imajte malo više hrane, nama je bilo na knap.

Kad smo išli tamo Lena nije dobila hranu u avionu, a u povratku je dobila jedan baby obrok, kašicu i jogurtić. Također, to što Lena jede blw ne znači da joj ja ne dajem nekad na žličicu, tipa juhu, jogurtić… tako da sam joj rado dala i tu kašicu. Makar moja Lena više voli sama jesti, ali prihvatila je i ovako jer nije bilo izbora haha!

Kod polijetanja i slijetanja zbog pritiska u ušima beba treba nešto jesti, dojiti ili popiti bočicu. Lena svoju bočicu pojede u 2 min pa to nije bila opcija. Uglavnom u tim trenucima baš nije htjela ništa jesti pa sam joj stalno stavljala dudu koju je ona uporno izbacivala van.

Jedna od najboljih odluka bila je uzeti i kolica za Leona, odnosno connect koji se spaja na naša kolica pa jednim potezom guraš dvoje djece.  Kolica za njega smo uzeli radi aerodroma, ne sluteći koliko ćemo ih u biti svakodnevno koristiti.

Prijateljima su na check-inu uzeli kolica i rekli da će ih vidjeti u Punta Cani na aerodromu, njihova kolica se ne mogu složiti da se mogu staviti u ormariće iznad sjedala, tako da su ih morali pustiti. U prvom trenu su nam rekli da i mi moramo spakirati naša kolica, već sam se skoro srušila kad je žena ipak shvatila da imamo yoyo i dopustila da prođemo s njima. Prijatelji su svoja morali poslati skupa s prtljagom u Veneciji i onda im još niti nisu stigla u Punta Canu i dobili su ih tek nakon šest dana, šeeeeest!!! Prestrašno! Srećom mi smo eto imali dupla pa su uvijek dvoje odjednom mogli spavati i uživati, ponekad se čekao red za kolica i doslovno bi se „izbacivalo“ ono dijete koje bi se počelo buditi da se brzo stavi iduće. 🙂

I tako kombinacija all inclusive resorta, duplih kolica, toplih Kariba, super raspoloženih roditelja i vesele djece nama je prvi tjedan odmora protekao izvrsno, toliko smo uživali, plesali, smijali se… doslovno smo imali osjećaj da smo u raju. Naravno da bi bilo i nervozica i klasičnih dječjih suzica, ali na Karibima su te suzice nekako slađe i lakše. Jet lag nas je pratio cijelim putem, odnosno nismo se do kraja prebacili. Prva jutra smo se budili u 5h, a onda smo lagano pomaknuli buđenje, ali ne dulje od 6 i pol. Navečer bi djeca jedva izdržala do 19:30h, tako da čari nekog večernjeg plesnjaka nismo osjetili. Zato smo svako jutro bili prvi na šanku u bazenu koji se otvarao tek u 9:30h, a nama bi tad bilo već popodne u glavi. 🙂

Još jedna bitna informacija je da ne treba uvijek vjerovati ljudima koji prodaju izlete i ako ti kažu da je neki izlet “obiteljski” provjerite tu informaciju 10 puta prije nego ga bukirate. Odlučili smo se na izlet i posjet otoka Samoa, prekrasnog otoka na Karipskom moru koji je na vrhu top 10 lokacija koje moraš posjetiti kada si u Dominikanskoj republici! Sve bi bilo super da je nama agent prodao izlet koji je dobar za obitelj s tako malom djecom. On je nama prodao party boat bez da smo mi to znali. Rekao nam je da do otoka imamo sat vremena vožnje autobusom i onda sat vremena s brodom, krenuli smo u 7 ujutro i rekao je da je povratak u 18h, to je po našem izračunu značilo da imamo 7 sati vremena na otoku. Savršeno da se stigne uživati, malo razgledati, pojesti i okupati. Krenuli smo u 7h ujutro s nekim kombijem i onda nas je on odbacio samo do nekog stajališta gdje smo sat vremena čekali autobus. Onda smo nakon sat vremena vožnje busom, došli do mjesta od kuda kreće brod, kojeg smo isto onda čekali nekih pola sata… zatim smo ušli na jedan manji brod, koji nas je prebacio do većeg broda (katamarana)…evo smijem se dok ovo pišem…ludi smo bili, ludi! 🙂 Onda smo se vozili do jednog predivnog dijela gdje smo se kupali i tek onda se zaputili na otok Samoa. Naravno prvo s velikog broda na mali brod i onda na otoku još 10 min pješke do tog nekog dijela gdje smo mi bili! Dakle ljudi, šest sati smo putovali do otoka! ŠEEEEST!!! Došli smo tamo u 13h i rekao nam je vodič da u 15h krećemo nazad. U ta dva sata smo trebali jesti i okupati se i ne znam što… uz dvoje djece možete misliti kako je to izgledalo… samo smo letili, brzo jedi, skini se, baci se u more, obuci se… aaaa kasnimo. Nismo se na kraju ni fotkali tamo! Muka ti je jer znaš da te sad čeka isti takav povratak nazad, al što ćeš, prihvatiš kako je i smiješ se sam sebi od muke haha!

Srećom djeca su na povratku zaspala na brodu i mi smo se uspjeli zabaviti i zaplesati s animatorima na brodu, party brodu haha! Svaka čast našoj djeci koja su bila tako divna i spavala uz glasne latino ritmove, u biti ne znam da li je glasnija bila muzika ili vjetar, al kombinacija je bila baš savršeni spoj za obiteljski izlet haha!

Al evo, to su ti izleti i doživljaji koji se pamte! Povratak je trajao kraće, samo 5 sati haha! Dakle 11 sati puta za 2 sata izleta na otoku, e Juane Carlose (naš agent koji nam je ovo uvalio) vjerujem da danima već štucaš koliko te spominjemo!

Ostalo je još 3 dana na Karibima kad su viroze počele loviti našu veselu ekipu… Bilo je tu svega, mi se zezamo da smo imali 8 različitih viroza. To je isto nešto očekivano kad ideš u tropske krajeve (i kad dijeliš istu bocu s prijateljima u busu jer nemaš više vode ni hrane nakon fantastičnog izleta), ali ne bi se bunili da nas je zaobišlo. Uglavnom prošle su i viroze i još lakše smo se vratili kući, let je bio noćni i svi su spavali skoro cijelim putem. Ja samo ne znam kako je Filip vozio iz Venecije do Rijeke, ali kaže da mu nije bio problem.

Sad ću se malo osvrnuti na hotel u kojem smo bili smješteni. Nudi se baš puno smještaja i puno različitih kompleksa, a svi izgledaju nekako slično. Odluka je pala na Princess Family Club Bavaro, imao je jako dobru ocjenu i cjenovno je nekako s obzirom na ocjenu bio najbolja opcija. Deset noći za nas četvero nas je izašlo 18000kn. Super je što je all-inclusive tako da mi doista nismo ništa više potrošili, osim na onaj prekrasni izlet i na par napojnica.

Ta sloboda i neograničenost u jelu i piću je nešto što smo mi po prvi put osjetili. Restorana u samom resortu ima jako puno i sve je bilo baš jako fino. Buffet nudi toliko vrsta hrane da nam je to bilo najdraže i super je da buffet imaju i na plaži i u samom središtu resorta gdje smo mi bili smješteni. Prvi dan sam bila u šoku kao što ću ponuditi Leni za jesti, pa ne može jesti samo tvrdo kuhano jaje, i onda smo skužili da im hrana uopće nije posoljena. Dakle sve naprave tako da mogu i djeca jesti. Ok ne sve, ali doista je izbor bio ogroman. Tako da je moja mala vođica mogla nesmetano uživati u svim delicijama. Bilo je tu puno povrća pripremljenog na razne načine, piletina, jaja, voće… stvarno joj ništa nije falilo i baš je bila slatka mala gurmanica! U resortu postoji i prekrasna šumica za šetnjicu, puno životinja i ptica koje možeš hraniti, i vlakić koji vozi bez prestanka. Mi smo često kružili jer se Leon naravno nikako nije mogao zasititi vlakića – i dalje priča o tome kako je hranio ptice i da bi opet išao na dalek put s avionom. 🙂

Resort nudi i par lokacija s bazenima i toboganima i lijepim sadržajem za djecu i odrasle. Ocean je predivan, more je bilo toplo s velikim valovima, tako da smo mi odrasli svako malo trčali bacati se u valove. Djeci bi to bilo zanimljivije da su malo stariji, jer ih je bilo strah valova, a Leonu nije ni pijesak napet i živciraju ga prljave ruke od pijeska tako da je on htio biti samo na bazenu. Mi se nismo bunili, bazen okružen s palmama, pokraj oceana i koktelima u neograničenoj količini…khm pa tko bi se bunio. 🙂

Ukoliko planirate putovanje u Dominikansku Republiku najbolje je da idete u sušno razdoblje, a to je od studenog do travnja. Kad smo mi gledali cijene i vrijeme kad ćemo ići, prosinac je bio puno jefitniji od siječnja – i let i hotel. Tako da uspoređujte cijene i vidite kad je najisplativije. Da smo išli u siječnju sigurno bi nas sve skupa izašlo 1500 eura više.

Moram napisati i par apsurdnih i smiješnih situacija… teta spremačica bi svaku noć oko 21h (kad bi mi svi već spavali, jer jet lag!) kucala tako jako na vrata i derala se: „holla, toallas….holla!!! Redovito bi nas probudila, srećom samo Filipa i mene, djeca su tamo baš divno spavala. Koja je to kraljica bila, ona se nije dala smesti i bez obzira što bi mi šaptali, ona bi svaki put po svom i pustila glasić na najjače. 🙂

Dakle jedna spremačica bi spremila sobu preko dana, a druga je očito nosila te ručnike ali tek iza 21h. Ludnica!

Druga full smiješna činjenica je da oni tamo nude sladoled samo uz ručak i navečer nakon 18h ga nude iz jednog ice-cream trucka koji je stacioniran na jednom mjestu. Dakle obiteljski hotel, kupaš se po cijele dane na suncu i nemaš sladoled za uzeti, nego samo eto iza 18h! I uz ručak ajde… ali stvarno evo ne kužim zašto ga nema na raspolaganju cijeli dan za svu tu djecu.

Znam da vas zanima i aktualna Covid tema i putovanje. Znamo da se pravila mijenjaju iz tjedna u tjedan pa u biti i ne znam koliko ima smisla pisati o svemu tome. Ali evo, mi smo imali Covid potvrdu da smo cijepljeni i nismo se morali još dodatno testirati. Covid potvrde smo morali pokazati prilikom Check-ina. Maskice morate nositi cijelim putem i spustite ih samo kad jedete. Djeca nam nisu morala nositi maskicu. U resortu smo dobivali jednokratnu rukavicu i maskicu kad smo išli u restoran. Aerodromi su krcati i avioni puni, ljudi putuju, pridržavaju se uputa i uživaju!

Da sumiram moje savjete ako ideš u Dominikansku republiku s djecom:

  • Ako možeš idi s prijateljima koji isto imaju djecu
  • Uzmi kolica i za starije dijete, super će ti doći (mi bi ujutro izašli iz sobe i vraćali se tek predvečer, a spavanja preko dana bi odradili u kolicima kraj bazena, dok bi mi ispijali koktelčić :))
  • Uzmi mala kolica koja se mogu složiti kao yoyo da ne ostaneš bez njih
  • Uzmi adaptere za utičnice
  • Ako možeš odi u all inclusive hotel i uživaj u dostupnosti hrane i pića kad god ti zatreba
  • Dobro provjeri izlete prije nego ih bukiraš
  • Uzmi pravu ljekarnu sa sobom za silne virozice koje te mogu strefiti
  • I odi! Putuj! Istražuj! I vodi i djecu sa sobom!

Nadam se da ste se zabavili čitajući ovaj blog post i da sam vam dala neki koristan savjet! Do neke sljedeće avanture puno pozdrava vam šaljem!

By |2022-01-05T20:20:29+00:00January 5th, 2022|Bebica, Putovanja|0 Comments

Leave A Comment