Ooo neee, djecu ne donose rode, ide to nekim drugim putem š pa krenimo s mojom petodnevnom priÄom o putovanju s kojeg sam se vratila s najljepÅ”im suvenirom na svijetu! Putovanje koje, bez obzira koliko bolno bilo, ni jedno drugo neÄe moÄi nadmaÅ”iti. Putovanje na kojem sam konaÄno upoznala svoju Å”trucu sreÄe, veÄ ima nadimak ā zovemo ga Pinkica! š
Na dan termina, 8.8., imala sam zakazan pregled, uzela sam koferiÄ sa sobom jer to moraÅ” stalno furati sa sobom. Iako je ovo bio prvi put da smo ga uzeli, ipak je termin… a taj datum mi je bio toliko savrÅ”en, pa sam mantrala da se rodi baÅ” na taj dan, a ako mantraÅ”, onda i kofer uzimaÅ” sa sobom. Makar bila sam uvjerena da idem na pregled i nazad kuÄi Äekati trudove ili puknuÄe vodenjaka (oÄito nisam dovoljno dobro mantrala haha)… Na pregledu sam bila otvorena 1,5 cm, i mislimo si super…sad Äe on kroz par dana sigurno. Nakon ultrazvuka je doktorica rekla da je LeoniÄu malo pala cirkulacija i da je najbolje da ostanemo u dnevnoj bolnici, da mi to joÅ” jednom provjere i da mi naprave stres test, odnosno da mi daju malo dripa pa da vidimo kako Äe sve to iÄi dalje i da li Äe morati inducirati porod. OsjeÄaj nakon toga Å”to je rekla ā panikaaaa hahaha, znaÄi ono ushiÄenost, sreÄa, briga da sve bude u redu, sto pitanja u glavi – kakva cirkulacija, Å”ta to znaÄi, da mora brzo van, Å”to se deÅ”ava… ma totalna ludnica od misli! Ali ostajemo pribrane glave, nekako š … zaprimaju nas u bolnicu i nakon Å”to su mi ponovili ultrazvuk vide da je cirkulacija sad u redu, pa mi nisu radili stres test, ali su rekli da moramo i treÄi ultrazvuk napraviti taj dan, pa ostajem u bolnici do daljnjeg.
Ono Å”to je zanimljivo je da smo mi taj dan imali jedno vjenÄanje koje smo organizirali, a Filip trebao fotkati…tako da prvih pola sata u bolnici provodimo na naÄin da Filip svih obavijeÅ”tava, aktivira pripremljene zamjene, leti nositi stvari za dekoraciju…jer ipak ne znamo Å”to se može promijeniti i nismo htjeli riskirati da beba mora van prije nego Å”to mi mislimo, a da nam je tatica na nekom vidikovcu usred posla.
Ja otvaram tu svoju super spremljenu torbu, jer ja sam spremna, jel! š Ma jesam drek, haha, uzimam spavaÄicu koju sam posudila od frendice i mala mi je, stislo me svuda, gumbiÄi se onako zategli, hoÄe puknut hahahaha š ā mislim zaÅ”to bi ja to isprobala prije, nema smisla, pa bit Äe mi dobra sigurno hahaha, ah to mogu samo ja. Uzimam ja spavaÄicu broj 2, a ona na duge rukave, znaÄi samo sam je nataknula i odmah skinula, soba je bila bez klime. SpaÅ”ava me frendica koja je imala dvije spavaÄice s dugim rukavima, Filip leti po njih, nosi mojoj mami, koja skraÄuje rukave.. i bili su stvarno ekspresni, veÄ za dva sata sam bila u spavaÄici, koja mi je bila baÅ” taman š haha, mi volimo da je gusto iĀ užurbano!
SljedeÄi sati prolaze u Äekanju tog treÄeg ultrazvuka, Å”to se na moje iznenaÄenje nije dogodilo, i oÄito ostajem u bolnici prenoÄiti…oko 19h poÄinju lagane kontrakcije i u 20h me spajaju na CTG, kaže sestra niÅ”ta znaÄajno to nije, ja ono ok…a znala sam da kreÄe.
E sad tu kreÄe moj Å”ok i nevjerica… naime, ja sam zamiÅ”ljala da trudovi kreÄu doma, da se ja tuÅ”iram s toplom vodom, da se slobodno kreÄem, za poticanje bržeg otvaranja trebate biti opuÅ”teni, bar su mi tako govorili! Filip me trebao masirati… ono sve je trebalo biti ugodno, a ja se nalazim u mraÄnoj sobi, bez klime š , ali makar sa spavaÄicom na kratke rukave haha! Zamolila sam sestru pilates loptu, koja mi je rekla ā āOk, ali možete je imati samo do 22h i ujutro uzeti opet!ā , jer Äu ja skakat s tom loptom po hodnicima, Å”ta? Tu kreÄe prva suza, prestraÅ”ena sam, znam da kreÄe bebica van, da nema Filipa i joÅ” nemam ni loptu, haha! Sad mi je smijeÅ”no, tad sam zbilja bila luda. Pitala sam i ako mogu dobiti jastuk da stavim izmeÄu nogu ili da li mi muž može donijeti jastuk, a ona kaže da ne tlaÄim muža bezveze, hahaha, ja kažem njoj da to njemu nije nikakva tlaka, na to Äe ona da Äe mi dati plahtu da stavim izmeÄu nogu ā jer plahta Äe full pomoÄ. š Å to sam joj i rekla, pa mi je na kraju ipak dala jastuk, jeeeej, ulazim u sobu ā opet plaÄem, haha.
KreÄe noÄ… Äak sam i zaspala od 23h do 1h (btw. na popis stvari za bolnicu dodajte i ÄepiÄe za uÅ”i, na prvu vam se Äini pa Å”ta Äe mi to, moram Äuti bebu ako plaÄe, ali evo u situaciji gdje ste zadržani prije poroda, a cimerica vam hrÄe, bit Äete presretni jer imate ÄepiÄe haha), i onda me probudili bolovi, niÅ”ta straÅ”no, ali pojaÄavali su se, bivali sve ÄeÅ”Äi i viÅ”e nije bilo sna za mene. OdluÄujem se pribrati, prihvatiti novonastalu situaciju, stavljam sluÅ”alice u uÅ”i, ukljuÄujem meditaciju i tako provodim sate, diÅ”em. Radim toÄno sve Å”to sam nauÄila kod najbolje trenerice Jenny! U 4 ujutro su se trudovi joÅ” pojaÄali, kada bi osjetila da trud dolazi ustala bi i āplesalaā (lagano vrtila zdjelicom, da potiÄem otvaranje), i tako sve do 6 ujutro, dok sestra nije uÅ”la u sobu. Spajaju me na CTG i trudovi su joj sad postali “znaÄajni”, bili su na 4 minute, pa me Å”alju na pregled. Nakon pregleda me vraÄaju nazad u sobu, otvorena sam tek 2 cm, pa Äe kasnije napraviti joÅ” jedan pregled. Ali to je to, sad znam da je za pravo, sve je krenulo… javljam Filipu da ode popit kavu i pojesti (GržinÄiÄi nikada nisu gladni š) jer ovo kreÄe i to brzo! š Sad sam mogla uzeti pilates loptu, tako da sam sljedeÄa dva sata provela na njoj.
SljedeÄi pregled je bio u 9:30, otvorena 2,5 cm, i govore mi – vi ste za raÄaonu. Jedva sam seĀ zahvalila doktoru, znaÄi suze sreÄe su samo krenule teÄi…ajmeeee konaÄno Äu ga upoznati. Totalni fokus sam stavila na tu bebicu i na kraju mi je ovo cijelo iskustvo s tom mraÄnom sobom i prolaskom kroz trudove u biti napravilo joÅ” jaÄom, osjeÄala sam se baÅ” poput prave lavice, onako ponosna na sebe! Stvar je samo da se prebaci taj kliker u glavi, da ne oÄajavate, nego da prihvatite Å”to god da vas snaÄe na tom putu.
U 10h sam uÅ”la u raÄaonu, Filip je doÅ”ao u 10:05… i moj potpuni mir uz njega poÄinje.
Filip ā on zaslužuje cijeli jedan post hehe… ajme koliko je bitno imati tako jednu osobu od povjerenja kraj sebe. Dobila sam pilates loptu, Filip me izmeÄu trudova masira i mazi, Äak i hrani š da, da… jela sam u raÄaoni ā pa neÄe SlaÄa valjda gladna raÄati, veÄ sam rekla da GržinÄiÄi nikada nisu gladni š! Kada je postalo sve intenzivnije, iĀ kada bi se malo pogubila, on je disao sa mnom i vraÄao me nazad u mir! Bio je tu, baÅ” onoliko koliko je trebao, znao je dozirati koliko me dirati i kada me treba pustiti! A naÅ”a povezanost nakon ovog iskustva postala je joÅ” snažnija, a mislila sam da je to nemoguÄe!
U 14h su mi pokidali vodenjak i dobila sam drip, u 15h epiduralnu a u 15:50 je izaÅ”la mala Å”truca sreÄe, mali laviÄ, naÅ” Leon! Maleni siÄuÅ”ni Leon od 3100 g i 49 cm, naÅ”a mala pinkica!
Fascinirana sam majkom prirode, i kako je naÅ”e tijelo stvoreno za stvaranje novog života. Imala sam osjeÄaj kao da sam na prekidaÄ i kao da je netko stisnuo gumb i poriv za tiskanjem je poÄeo. IzaÅ”ao je jako brzo, babica mi je bila najdivnija, sluÅ”ala sam je koliko sam mogla i doÅ”ao je on, Äula sam njegov plaÄ, a onda i plaÄ Filipa, ja nisam plakala, ja sam bila u Å”oku! Koliko emocija, ne znam ih prenijeti rijeÄima, osjeÄaj zahvalnosti, olakÅ”anja, sreÄe, ljubavi, ushiÄenosti, ponosa… ponosna i na Leona, i na sebe…i na Filipa, na naÅ”u malu obitelj. Stavljaju ga na mene i odmah prestaje plakati, zna on da je na svojoj mamici. Filip je prerezao pupÄanu vrpcu, a usput to i fotkao, znaÄi rasturio je na porodu. Uspio je meni bit najveÄa podrÅ”ka, sve proživjeti emotivno i joÅ” sve to zabilježiti ovim Äarobnim fotografijama.
Za mene je porod naljepÅ”e životno iskustvo… koliko god bolno bilo, ta lavovska snaga žene i ljubav koja obuhvati cijelu prostoriju roÄenjem malenog Äuda nemjerljiva je s iÄim u životu. Moram pohvaliti sve doktore, babice, anesteziologe KBC-a Rijeka, apsolutno svih… tih 6 sati u raÄaoni su zbilja nastojali biti prijatelji i majki i bebe, i nastojali su udovoljiti svim mojim željama. Babica me pohvalila nakon poroda, vjerojatno svih pohvali, ali nema veze, ta pohvala je tako znaÄila! Kada sam izlazila iz raÄaone pitali su me ā āI, se vidimo opet?ā, na Å”to je moj odgovor bio naravno da da – kažu rijetko se to Äuje tako odmah u raÄaoni! Ma istog trena svu bol sam zaboravila.
Sve vi buduÄe majke, koje to tek Äeka, ne sluÅ”ajte negativne priÄe, okružite se pozitivnim iskustvima i vjerujte, vjerujte da Äe sve biti uredu, i vjerujte tim ljudima u raÄaoni. Ja sam im se skroz predala, bez sumnje na ijedan njihov potez, znala sam da Äe sve biti onako kako mora biti, i pustila sam da me sve to vodi do konaÄnog mog fokusa ā Leona na mojim prsima!
Nakon poroda je krenula treÄa faza mog putovanja, a to je povezivanje mene i bebe, prvo dojenje i briga o tom malenom biÄu, koje sad potpuno ovisi o vama. U 20h su mi donijeli bebicu u sobu, pustili ga i otiÅ”li, Äekalo nas je sljedeÄih 5 sati plaÄa, dok mu konaÄno nisam uspjela dati cicu. Iznenadila sam se da mi nitko tamo nije pomogao, niti pokazao kako… tako da mi je puno znaÄilo da sam iÅ”la u malu Å”kolu dojenja, pa sam eto imala tu teorijsku sliku kako bi to trebalo izgledati, da pokuÅ”am izbjeÄi ranice odmah na poÄetku. Nakon Å”to smo se povezali s cicanjem, dalje je sve iÅ”lo super, svakim cicanjem smo postojali sve uhodaniji i on i ja. Kroz trudnoÄu smo jako puno razgovarali s buÅ”inom, vjerujem da nas oni tako maleni razumiju i to sam nastavila prakticirati i kroz trudove i naravno sada kada je tu. Objasnila sam mu da Äe sve biti u redu i da Äemo mi to uspjeti, i opet vjera… opet je vjera tu bila glavna! Prije svega prihvaÄanje situacije kakva god da je i izvlaÄenje najbolje iz nje. To mi je misao vodilja kroz sve Å”to me u životu prati!
Ostali smo tri dana jer je imao laganu žuticu, puno smo papali pa smo se žutice uspjeli rijeÅ”iti kroz par dana. KuÄici smo iÅ”li u nedjelju, nema tih rijeÄi da opiÅ”e tu sreÄu dolaska u svoj dom, sa svojim malenim paketom. Kada smo nas troje krenuli prema izlazu bolnice, emocije u meni su eksplodirale i poÄela sam plakati, otpuÅ”tajuÄi svu onu brigu i strah koji sam osjeÄala, i uslijedio je osjeÄaj olakÅ”anja i sigurnosti jer smo sada nas troje skupa!
Sine naÅ” imam osjeÄaj da te cijeli život Äekamo, a tako je vrijedilo Äekati te. Sad se idem i dalje topiti u svoj toj ljubavi… uživati u svakom danu, i svim izazovima koje majÄinstvo nosi…
VaÅ”a Sweet Mama š
Ma on je jedna velika, slatka pinkica š Hvala na podijeljenom iskustvu da znamo sto nas ceka šš
hvalaaa puno š sretno sa svime!
Predivno š rasplakala si me ššš
:* hvala ti